Učenje jezika
kozmosa

Astrologija tumači konstelaciju zviježđa našega
Sunčevog sustava kao cjeloviti makrokozmički
„oblik“ da bi iz toga dohvatila čovjekov mikrokozmički bitni ustroj – njegovu duševno-duhovnu i tjelesnu strukturu.

Posebno se važnim drži trenutak rođenja, u kojemu započinje
čovjekov samostojan ljudski život.
Horoskop je grafički prikaz
konstelacije zviježđa našega Sunčevog sustava za trenutak i mjesto rođenja.

Je li u makrokozmičko-mikrokozmičkim
povezanostima, kakve ustvrđuje astrologija, riječ o dokazivim učincima planeta ili prije o učinku nekoga kozmičkog načela analogije, ne može se odlučiti.
Čisto fizikalni utjecaji (kao što su
utjecaji Mjeseca na plimu i oseku) nisu
dostatni za objašnjenje. U svakom slučaju, za sve astrološke tvrdnje
vrijedi to da polaze od strukturnih podudarnosti. Ostvarenje
svake strukture višestruko je zamislivo.

Stoga determiniranost
i sloboda volje za astrologiju samo prividno tvore oprjeku: naša je struktura determinirana, ali mi smo slobodni u njezinu razvijanju. Horoskop je pomoć
za spoznavanje čovjekovih nadarenosti i slabosti.

U savjetovanju astrologinja/astrolog trebaju
one koji traže savjet suočiti s njihovim izvorno
danim sklonostima i naznačiti im njihove mogućnosti. U tom smislu astrologija treba biti životna pomoć.

Onima koji traže savjet, astrolog nikada ne bi trebao oduzeti odluku,
nego im, štoviše, predočiti sile koje
zajedno djeluju, povezati ih s njihovim bitnim ustrojem i ojačati oblikovanje
njihove volje. Ta obveza astrologa visok
je ideal koji, dakako, zahtijeva veliku
osobnu disciplinu.